MALI SUNCOKRET

17.07.2014., četvrtak

S plaže


Gospođin muž na plaži vodi poslovni razgovor na pametni telefon. Onda sve ono što smo mi u okolini već čuli tijekom razgovora, ponovi još par puta svom društvu s naglaskom da će propustiti poslovni ručak u Hiltonu s „mrakicom“.

Ne prisluškujem, nego on glasno priča.

Za to vrijeme, njegova gospođa (cca 50), otprilike duplo deblja od godina starosti, jede. Za neka dva sata mog prisustva, ona i slična joj prijateljica, a možda i sestra, susjeda ili šogorica, smazale su čips, kekse, grisine, sladoled, a nakon sendviča su otišle na pivicu u 10m udaljenu restoransku terasu. Za tu priliku je ogrnula pareo, glavu pokrila velikim slamnatim šeširom s mašnom, oči naočalama, a kroksice je zamijenila nanulama na štiklicu, i dvoumeći se da li da ponese torbu, odlučno uzme samo novčanik i mobitel iste veličine, pretpostavljam pametni. Muž joj reče da bi je trebao takvu „maskiranu“ uslikati za neki njihov portal, pa putem aplikacije (u što se ja ama baš ništa ne kužim), odmah poslati. Ona se pobuni jer misli da bi je ipak svi prepoznali, a onda mladić iz društva predloži selfie za fb. Tu se g-đa zbuni pa kaže kako ona to nema, taj selfie...

(Kasnije čitam u novinama kako je Clint Eastwood Jr. rekao nešto slično sa svojih 85 godina).

Onda joj mladić objasni o čemu se radi, a ona ga zbunjeno odsluša i ode. Po odlasku ženskog dijela društva, iako pozvani da im se pridruže, muškarci su ostali na plaži i nastavili priču o smartfonima i njihovim mogućnostima. Gospodin s početka priče je spominjao nekakvu „peticu“, ali se ponovo glasno vratio staroj priči o poslovnom ručku koji će propustiti uz neke nove detalje o „mrakici“.

Ubačena u priču, mislila sam o tom kako se lijepo druže, za razliku od mene koja uglavnom već godinama samujem na moru, i postavljajući si pitanje zašto baš debeli ljudi i na plaži puno jedu, i znajući što je to Hilton, mučilo me još jedino tko im je „mrakica“.

Inače, nemam ništa protiv pretilih, nego, kako ih uz pušače sve više dislajkuju i prozivaju kao nekakvo društveno zlo, trudim se bar na morskoj obali manje pušiti, a svoj pepeo diskretno otresati u mornarsku pepeljaru kupljenu u Dubrovniku prije petnaest godina. Suzdržavam se, i trošim vrijeme u dugim šetnjama, plivanju, čitanju i lijepim mislima za koje nemam uvijek snage u danima na kontinentu.
A i stid me ljepote koja me okružuje, ponajviše galebova i pučine.

A što se tiče mog mobitela, i on se na moru odmara i neuobičajeno, slično meni ponaša: svjetluca, treperi, prekida i izbjegava duge poruke, prazni se i gasi, štrajkuje na pozive, pa se iznenada puni... Čudo jedno, kao da zaglupi ili poludi, čim prođe Delnice.

Eh, da imam taj pametni, ne bih se ja mučila misleći tko to tamo... u Hiltonu jede.






P.S.

Ovo nije moja pepeljarica, ona ima meni dragu patinu, nego je iz oglasa, ali sam slične godinama poklanjala svojim „poročnim“ prijateljima.
kiss
- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Prosinac 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (4)